EVA LUMEZI ŠIMATOVIĆ ostvarila je doista osebujne nakitne strukture u kojima se raspoznaje posve osoban kreativan postupak. Jer, njezine se oblikovne koncepcije razvijaju na temelju sjećanja i snažnih emocija kako bi se zaboravu i nestajanju otele neke, naizgled male, posve obične i naoko nevažne stvari, A taj se postupak temelji na pomnom istraživanju njihovih simboličnih i asocijativnih predznaka i to prvenstveno onih koji ih povezuju s određenim, vec isčezlim, životnim ambijentima, zaboravljenim ljudskim aktivnostima i s elementarnim prirodnim silama, Pronalaženje i prepoznavanje takvih svojstava i vrijednosti već zaboravljenih, odbačenih i trošnih krhotina na najbolji mogući način pokreće svu autoričinu kreativnu maštu.
Oblikovanje njezina nakita posve je svjesno podredeno ugradnji krhotina i to, uvijek ponovno kao otkrivanje starih vrijednosti koje se razvijaju u nove i sve složenije nakitne forme.